A ja sam se smijao

 

 

 

Jurio bih sunce

Iznad oblaka,

Vukao stare kaleidoskope,

I neuspjele negative tvog filma.

Pjevušio Veddera

Kad god bih stigao,

Pravio mape

Gradova od papira,

I čvrsto stiskao privezak

U obliku dijamanta,

Čekajući da zasvijetli jače

Nagovještavajući tvoj dolazak.

Sanjalački bih

Čekao Godoa,

Bio Askin partner

Za ples života.

Tvoja

Vječita vjetrenjača

Koju

Nikako da poraziš

Jer crpi

Ono tvoje opozitno,

Daje sunce

Tvom mjesecu,

Svjetlo

Tvom mračnom tunelu,

I boje

Tvojoj monohromatskoj fotografiji.

Rugali su mi se

Hladni ljudi,

Smijali se

Mojoj želji

Da budem jang,

Tvom tmurnom jingu,

Da budem povez

Tvoje teške knjige,

Tvoj med

U šoljici čaja,

I ram

Tvoje slike.

Odgovarali bi me

Isti ti ljudi

Od tvog lika,

Tvoje haljine

Boje plavog smaragda,

I tvog oka,

Univerzuma zelenih polja,

A ja sam se smijao.

Uzalud su me

Odvraćali

Od gipkosti

Tvog tijela

I kratkog pokreta

Tvog kapka,

Kad uočiš

Sazvežđe oriona

Na zimskom čaršafu

Prošaranim

Hladnoćom

Januarske večeri.

Vukli su me,

Tjerali,

Odgovarali,

Uzalud gurkali,

Vozili,

Vezivali mi oči,

Vezivali mi ruke i noge,

A ja sam se smijao,

i vraćao.

Vraćao sam se,

Čekajući

Da moj horizont

I tvoje more

Postanu  plavetnilo

Nedokučive daljine.