Martovske ide

  Muči me simbolika Nevidljivog zla Iz starih era i istorija. Od Tukididove kuge, I Pelaponeškog rata, I španske groznice, I bubonske kuge. I ekranizovane Variole vere i Kamijeve Kuge. Kako se samo podmuklo Migolji kontinentima, Nečujno, Noseći nevidljivi ogrtač Posipajući svoje otrove. I znaš ono u filmovima apokalipse, Ulice su prazne i puste, Nema … More Martovske ide

Crne rupe

  Uvijek sam nekako mislila Da su praskozorja povezana Sa redosledom mladeža Na tvojoj koži I bojom kariranog šala Koji nikako da skineš. Miješala sam miris parfema Sa posoljenom kosom Od prošlog ljeta, Prošlog vijeka. U gustom okeanu sjećanja Pokušavala sam da pronađem Ona najružičastija, Šljokičava, Boja prizmatičnih izvora, Ali talasi su izbacali Samo siva … More Crne rupe

Weltschmerz

Protkao te romantizam, čineći tvoje providno tijelo još krhkijim, fragilnijim. Utočište ti je prazna soba, ispunjena mirisom osušene lavande i gluvim tonom kajanja. Okovan si bolom, prognan iz sopstvene stvarnosti. Ti, glupi titane, opet se prepuštaš snagama vjetra koji pravi bure iznad sigurne luke tvog egzistiranja. Posle loše glumiš lik mitskog heroja, vodiš DonKihotovske pobune. … More Weltschmerz

A ja sam se smijao

      Jurio bih sunce Iznad oblaka, Vukao stare kaleidoskope, I neuspjele negative tvog filma. Pjevušio Veddera Kad god bih stigao, Pravio mape Gradova od papira, I čvrsto stiskao privezak U obliku dijamanta, Čekajući da zasvijetli jače Nagovještavajući tvoj dolazak. Sanjalački bih Čekao Godoa, Bio Askin partner Za ples života. Tvoja Vječita vjetrenjača Koju … More A ja sam se smijao

Ako čitaš ovo

    Ako čitaš ovo, Vjerovatno klizi Avgustovsko predvečerje, A ti zatvori oči, I oslušni zvuk prskalica, Dolje u ravnicama, I sjeti se Šopenovog Spring Waltz-a I dalje  ga čujem, znaš. Razmišljam o  onoj izblijediloj fotografiji, Ima miris Toskane u maju, I ukus tamnog vina Na usnama. Ako čitaš ovo, Odveć se ne sjećam Nijanse … More Ako čitaš ovo

Nedelje

Nedelje su za najupornije ratnike sunca koji se probijaju kroz venecijanere, i za izgužvanu posteljinu bijelu i umazanu džemom od kajsije. I za kroasane uz požutjelu hartiju novine. Mirišu na brusnicu, i na dom, i povratak. Sapliću se o moje stare ploče, i srastaju sa vapajom gitare Lejna na radiju. Nedelje imaju ukus dunja i … More Nedelje

Daljine

  Eto te tu. Opet sa svojim žutim koferom. Odlučna da se ponovo vučeš od mjesta do mjesta, tražeći spas, ili način, ili nadu. Sve vrijeme svijesno jedva naslonjena na poslednji kamen litice, koja samo što te ne odvuče u zagrljaj dubine. A ti, mu svaki put izmakneš, vješto se boreći za poslednji dah, tražeći … More Daljine

Oči boje Kapadokije

  Tražio sam te. Prešao galaksije i galaksije očiju. Raznih. Bile su plave, ali nikad nisu dovoljno vukle na zeleno kao tvoje. Bile su zelene, ali nikad dovoljno iskričave da bih ih prigrlio. Tvoje nisu bile neka moderna galaksija novih svjetova, bile su stare vjekovima. Van granica Mliječnog puta, i mog opsega, kako se činilo. … More Oči boje Kapadokije

Nijemi dijalozi

Sjedimo visoko iznad grada. Pred nama treperava svjetla komponuju sopstveni rekvijem prije nego se potpuno izgase i nestanu u tmini. Druga boca crvenog vina je na pomolu i proklete bile te njene cigarete sa vanilom od kojih mi je muka. Načinom na koji pomjera kovrdžu odaje varnice koje bukte duboko u njoj postavljajući pitanja je … More Nijemi dijalozi